Kako postaviti granice u odgoju svog djeteta?

Za zdrav psihički razvoj djece, uz ljubav i pažnju, bitne su i male frustracije koje ih uče savladavanju prepreka, postizanju ciljeva, suočavanju s neuspjehom i razumijevanju tuđih potreba.

Da bi se djeca psihički zdravo razvijala, potrebne su im svakodnevne male frustracije, koje ih uče savladavanju životnih prepreka, postizanju ciljeva, suočavanju s neuspjehom i uvažavanju tuđih potreba. Postavljanje granica u odgoju je ključno, ali roditelji često izbjegavaju to zbog straha od gubitka dječje ljubavi, želje za prijateljstvom s djetetom, prevelike zaposlenosti ili uvjerenja da trebaju zaštititi dijete od svih teškoća. Važno je dopustiti djetetu da iskusi posljedice svojih postupaka i uči preuzimati odgovornost, uz poticanje na samostalnost i izražavanje vlastitih osjećaja i potreba. U procesu odrastanja, djeca proživljavaju faze pobune, koje su znak zdravog emocionalnog i psihičkog razvoja. Roditelji bi trebali ohrabrivati dobra ponašanja, ignorirati nepoželjna, komunicirati pozitivno, biti jasni i dosljedni, te pravilno koristiti metode nagrađivanja, razlikujući ih od potkupljivanja. U slučaju teškoća u postavljanju granica ili kontinuiranih sukoba s djetetom, preporučuje se traženje stručne pomoći.

Da bi se djeca zdravo psihički razvijala, osim ljubavi i pažnje, potrebne su i svakodnevne male frustracije iz kojih uče:

a) kako savladati prepreke u životu

b) kako doći do onoga što žele

c) kako se utješiti kad nije po njihovom

d) kako uvažiti potrebe drugih ljudi.

Ne dajući djeci određene granice u ponašanju, podređujući sve svoje potrebe djetetu, mi smanjujemo mogućnosti razvoja ličnosti naše djece, sputavamo njihovu priliku da se pripreme za svijet odraslih.

Roditelji sve teže postavljaju djeci granice u odgoju zbog:

• straha da će ih djeca manje voljeti

• želje da im budu prijatelji

• stalne odsutnosti roditelja zbog prevelike zaposlenosti

• uvjerenja da djecu treba zaštititi od svih teškoća

Kako dijete odrasta, važno je dopustiti mu da iskusi posljedice svojih pogrešaka, da uči preuzeti odgovornost za svoje ponašanje, treba ga ohrabriti u samostalnom ponašanju sukladno njegovoj dobi. Važno je da roditelji otvoreno izražavaju svoje osjećaje i potrebe, tako dijete uči zauzeti se za sebe.

Pobune u dječjoj dobi

U procesu odrastanja djeca žele sve veću samostalnost i preuzimanje odgovornosti za samog sebe. Sukob roditelja i djeteta je nezaobilazan. U razvojnoj psihologiji prepoznajemo tri «velike» dječje pobune: u dobi od dvije godine, pet godina i u pubertetu. Roditelji se susreću s dječjim neslaganjem, otporom, neposluhom, agresijom. Ta ponašanja su znak da se dijete zdravo emocionalno i psihički razvija i izgrađuje svoj identitet. Kada dijete kaže «ne» ono vježba osjećaj moći i individualnosti. To može biti vrlo naporno za roditelje.

Pokušajte (sa što više dosljednosti):

• Nagradite ponašanja koja želite ohrabriti

• Kad god je moguće, ignorirajte ponašanja koja želite obeshrabriti

• Obraćajte se djetetu na pozitivan način

• Budite oprezni u davanju izbora koje niste spremni poštovati

• Birajte riječi «učini» umjesto «ne čini»

• Budite jasni i pošteni.

Učinite da Vas dijete čuje bez vikanja

• Idite tamo gdje je dijete. Ne zovite ga s udaljenosti.

• Provjerite da li je dijete potpuno zaokupljeno nečim. Bolje je pričekati minutu i onda imati njegovu potpunu pažnju

• Spustite se na visinu djeteta i uspostavite kontakt očima

• Zahtijevajte samo jednu stvar od djeteta istodobno te dajte objašnjenje («molim te završi to sada, vrijeme je da krenemo»)

• Govorite jasno – nazovite dijete imenom. Nastojte govoriti smireno, koristeći «molim te».

• Očekujte da ćete se ponavljati i da vas možda neće poslušati od prve.

• Razmislite o tome koliko i kada govorite djetetu NE. Koristite NE kada je zaista važno jer će ga tad dijete puno ozbiljnije shvatiti nego ako to stalno govorite.

• Dajte djetetu izbor SUKLADNO DOBI

• Izbjegavajte raspravljanje, psovanje ili prigovaranje

• Ne dopustite da se dijete osjeća nagrađeno ili kažnjeno zato što je bijesno. Cilj je da uvidi da to ne mijenja ništa i da je srdžba emocija kao i svaka druga.

Roditelji koji pokušavaju «slamati» djetetov otpor i prisiljavati ga na bezuvjetnu poslušnost, naići će na sve više djetetovog otpora (ako ne otvorenog, onda prikrivenog i odgođenog).

Ponekad se kod djece mogu javiti i različite promjene u ponašanju: nekontrolirana ponašanja i agresivnost, ili povlačenje u sebe, tjeskoba, emocionalne teškoće. Ako se svakodnevno osjećate bespomoćno u postavljanju granica svom djetetu ili ste u kontinuiranom sukobu s djetetom, potražite pomoć stručnjaka.

NAGRADA ILI POTKUPLJIVANJE

Razlika između nagrade I potkupljivanja

Ako vaše dijete radi nešto što ne bi smijelo raditi i ne prestaje kada mu vi to kažete, tada se radi o potkupljivanju ako im ponudite nagradu da prestanu raditi to što rade.

Ako se trenutno ponašaju u redu ili je problem u ponašanju zaboravljivost možete im ponuditi nagradu i to je dobar poticaj. To se odnosi i na situaciju ranojutarnjeg ustajanja iz kreveta i pripreme: ako se natežete u sedam u jutro i pri tome im ponudite nagradu samo da se dignu iz kreveta, to je potkupljivanje. Ali ako, kada odlaze na spavanje u nedjelju navečer, postignete dogovor da ako se kroz cijeli tjedan svako jutro ustaju na vrijeme, na kraju tjedna će dobiti nagradu, to je poticajno.